MA ĐIJEN: „SLOBODA SE NE MOŽE UZETI ZDRAVO ZA GOTOVO. MORAMO STALNO BITI NA OPREZU“

Intervju sa piscem Rojem Jakobsenom

Od nordijskih saga do porodičnih saga -
Roj Jakobsen stvara dirljivu priču o životu na norveškom ostrvu

 

Ovo je moje nasleđe. Ovo su priče uz koje sam odrastao.
 

Neravno ostrvo zahvaćeno olujom na obali severne Norveške, početkom 20. veka, dramatično je okruženje u kom se odvija radnja romana Nevidljivi Roja Jakobsena. To je prvenac u izvanredno zamišljenoj seriji romana koja se fokusira na Ingrid Baroj, snalažljivu mladu ženu čiji se život neočekivano obrće. Njena priča se nastavlja u romanu Bela senka, smeštenom u vreme Drugog svetskog rata, koji se oslanja na malo poznati istorijski događaj: bombardovanje norveškog bojnog broda Rigel, koji je prevozio nemačke ratne zarobljenike.

Jakobsen, jedan od najznačajnijih norveških pisaca fantastike, autor je 18 romana, pet zbirki kratkih priča, političke biografije i još mnogo toga. Njegovi porodični koreni su na ostrvu veoma sličnom onom prikazanom u ovoj seriji, a već nekoliko godina i sam je živeo i radio na severu. Bestseler u Norveškoj, Nevidljivi, preveli su na engleski Don Bartlet i Don Šo i on je ušao u uži izbor za međunarodnu Bukerovu nagradu i Međunarodnu književnu nagradu u Dablinu.

Jakobsen je razgovarao sa Elenor Vačel iz Osla za radio CBC 

(njegove izjave su prilagođene ovom tekstu zbog jasnoće pisane reči u odnosu na radio intervju)


Ostrvo uz obalu Norveške

„Osećao sam obavezu prema ostrvu Baroj: ono je moje nasleđe. Priče u ovom romanu su priče sa kojima sam odrastao. Moja majka je došla sa nešto većeg ostrva, ali u blizini ovog. Svako leto sam provodio tamo, gledajući ovaj čudan život: ljudi koji žive na malim ostrvima, po jedna porodica na jednom ostrvu, i bore se sa prirodom. To me fasciniralo.”

„Ovo je deo moje porodične mitologije, norveške istorije, celog mog života. Počeo sam da razmišljam o tome početkom 1980-ih, kada sam i sam tamo živeo kao odrastao čovek. Bio sam ribar. Imali smo komšinicu, za koju se ispostavilo se da je 53 godine svog života provela na veoma, veoma malom ostrvu sa svojom porodicom, usred ničega.”

„Vremenski uslovi u prirodi su tamo gore veoma, veoma surovi i grubi. A 53 godine — to je otprilike duplo duže nego što je Robinzon Kruzo proveo na svom ostrvu. Osećao sam se obaveznim da pokušam da uradim nešto na ovu temu.“

 

Moja majka, moj deda, more

„Farma na kojoj je moja majka odrasla nije imala puteve. Moj deda je bio heroj za dečaka kao što sam ja. Gledao bih i proučavao svog dedu, koji je izrodio 18-oro dece na ovom malom komadu zemlje na obali mora. Slušao bi ga kad priča. Nije mnogo govorio. Imao je jedno oko. Stalno je radio, bio je veoma, veoma interesantna osoba. Umro je, nažalost, 1969. godine, tako da ga nisam toliko dobro upoznao.

„Ali jezik je bio drugačiji. Način života je bio drugačiji. Hrana — sve — bilo je tako čudno. Uvek sam razmišljao o tim kontrastima, koji su bili značajni za mene i moj rad.

„Konfuzija može biti plodonosna. Ona dovodi do inspiracije. Kao pisac, ionako ste pomalo ludi, tako da morate da iskoristite sve što imate — i ovo je ono što sam dobio.“


Izolacija i stabilnost

„U Nevidljivom je život na ostrvu idiličan, ali je i veoma užasan. Kontrasti su veoma važni, između najlepšeg i najstrašnijeg. Porodica je izolovana, brinu se jedni o drugima, a Ingrid raste.

„Ovo je priča o odrastanju. Ona iz dana u dan uči da se snalazi i preživljava u ovim okolnostima, sve dok ne nauči kako da voli ovakav način života. Tokom čitavog romana, oni su zapravo sami. Postoji zavisnost od ekonomije koja je negde drugde i oni moraju da kupuju stvari koje sami ne proizvode. Moraju da prodaju stvari svetu spolja.

Postoji veza, i postoje neki podsetnici na činjenicu da niko nije ostrvo. Postoji nešto tamo; oni to još ne znaju dobro. Oni to još nisu iskusili, kao u sledećem romanu, kada Drugi svetski rat pogađa obalu Norveške i svuda drugde na zemlji.


 Neispričana priča o ratnom brodu Rigelu

„U jesen 1944. godine, Norvešku su okupirali Nemci. Oni su se borili protiv Rusa u severnom delu Norveške. Spremali su se da evakuišu ovaj front posle Normandije, nakon što su Rusi krenuli ka Berlinu.

„Trebalo je da evakuišu celu vojnu mašineriju iz luke u severnom delu Norveške, među kojima je bio i MS Rigel, bojni brod koji je prevozio ruske ratne zarobljenike. Tokom ove evakuacije Britanci su slučajno uspeli da bombarduju Nemce, uključujući i Rigel.

„Ovo se dogodilo blizu lokacije koju opisujem u Beloj senci. To je zapravo bila treća najveća nesreća brodoloma u istoriji čovečanstva. Bila je dvostruko smrtonosnija od Titanika. Svi su čuli za Titanik, ali niko nije čuo za Rigel .

„Zašto je to tako? To je još jedna nevidljiva, neispričana priča. Volim neispričane priče. Volim bele tačke na mapi. Volim da ih bojim.

„Iskopao sam ovu priču i na njoj izgradio epizode koje su se dešavale na obali ove strašne novembarske noći 1944. godine. Neki od ruskih zarobljenika su uspeli da pobegnu iz zapaljenog brodoloma i da se spasu na nekim od ovih ostrva. Jedan od njih završava na Ingridinom ostrvu.

„Ona se brine o njemu – i oni razvijaju najlepšu ljubavnu priču ikada ispričanu.“

S engleskog preveo Nikola Gazdić

Share This Post

#nevidljivi #unseen #royjacobsen #rojjakobsen #norveska #ostrvo #porodica #20vek #ciranje #darmabooks