Tragač
1.
Iz gromoglasnog plesnog benda
gde note izleću iz svojih crnih gnezda
da se ubiju –
žena opsednuta patnjom
hoda u magičnom trouglu traganja
gde se vatra rastače
a voda stiže do utapanja –
ljubavnici umiru jedno drugom
vazduh ožiljuju –
U sumračju sunca
zeleno je osuđeno na pepeo
ptice se guše u strahu
jer se nepoznato primiče –
potajno iz noći izrezana
klizi svetlosna smrt
povesti traženja u pesak –
Ploveći do zenita
gde crvenonogi galeb sedi i čeka
već hladi svoj raspadajući prah
Sazvežđe voljenog
dželatom ugašeno
lav s neba pao –
Ona traži i traži
vazduh bolom pali
zidovi pustinje znaju za ljubav
što uveče ustaje mlada
ovo predslavlje smrti –
Ona traži ljubavnika
ne nalazi ga
mora iznova da stvori svet
zove anđela
da joj iseče rebro iz tela
božanskim ga zapahnjuje dahom
beli palmov list u snu
a vene sanjivo iscrtane
Tragajući u svom siromaštvu
ona stavlja mrvu zemlje u usta kao oproštaj
i vaskrsava –
2.
Ti si prorok zvezda
njihove tajne izlaze iz tvoje nevidljivosti
sedmobojna svetlost iz zastrtog sunca
Već su dan i noć izgubljeni
Novo se bliži sa zastavama istine
Vulkanske ispovedi pod mojim nogama –
3.
Raspršen ti si
seme što nigde doma ne nalazi
kako se mogu istražiti pravci vetrova
ili boje i krv
i noć religiozni strah
slutnja – nit u lavirintu te vodi –
4.
Nestrpljenje to je – šumski požar pucketa u žilama
poziva: gde si – po odjeku možda na nebu
a drugi mirno sede za stolom
piju mleko
napolju jorgovan tužno vene
mali brat jaše kozu –
samo joj bol govori da je mrtav
a možda ga je legenda pod sazvežđe
južnog krsta stavila
tamo gde ledena princeza izlazi iz svog smrznutog groba
zvecka joj nakit
zagreva je
led otpada iz blistavih milenijuma
nema vremena da ih sakupi
vreme odlazi u plamen na lomači
sagoreva kad ptice preseku noć –
5.
Jednom su razgovarali na daljinu
dva zatvorenika
dželat je prenosio te glasove
čežnjivim putem ludila tamo i amo
Da li je smrt ikada imala lepših poklona da dostavi –
6.
Tamo gde ona stoji
kraj je sveta
nepoznato se useljava tamo gde je rana
ali snovi i vizije
ludilo i rukopis munja
ove izbeglice odnekuda
čekaju dok se smrt ne rodi
onda razgovaraju –
7.
U kom smeru si krenuo
na severu je nadgrobni spomenik zelen
tamo raste budućnost
tvoje telo je molba u svemiru: dođi
izvor traži svoju vlažnu otadžbinu
savijena bez pravca je žrtva